im. ž. 〈G grȁbilicē; mn. N grȁbilice, G grȁbilīcā〉 oruđe ili stroj za grabljenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȁbīm, 3. l. mn. grȁbē, imp. grȁbi, aor. grȁbih, imperf. grȁbljāh, prid. r. grȁbio, prid. t. grȁbljen〉 1. izvlačiti što iz čega [~ vodu iz bunara; ~ hranu iz zdjele] 2. brzo što hvatati [~ šapom; ~ kljunom] 3. silom uzimati što, pohlepno otimati [On grabi sve što stigne.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȁbljām, 3. l. mn. grȁbljajū, imp. grȁbljāj, aor. grȁbljah, imperf. grȁbljāh, prid. r. grȁbljao, prid. t. grȁbljān〉 kupiti, skupljati što grabljama

im. pl. t. ž. 〈G grȁbāljā/grȃbljā/grȁbljī〉 oruđe sa zupcima za skupljanje pokošene trave i uvela lišća ili ravnanje zemlje

im. s. 〈G grȁbljēnja〉 uzimanje silom, pohlepno otimanje; sin. grabež

im. ž. 〈G gràbljivicē; mn. N gràbljivice, G gràbljivīcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina ptica snažna tijela, velikih krila, okruglaste glave, velikih očiju, oštrih pandža kojima grabe svoj plijen i svinuta kljuna kojim ga ubijaju i komadaju 2. pripadnik istoimene skupine [dnevne grabljivice; noćne grabljivice]

prid. 〈G gràbova; ž. gràbova, s. gràbovo〉 1. koji pripada grabu [grabova grana] 2. koji je načinjen od drveta graba [~ prut]

prid. 〈G grȁciōzna; odr. grȁciōznī, G grȁciōznōg(a); ž. grȁciōzna, s. grȁciōzno; komp. graciòznijī〉 1. koji je dražestan, skladan i umiljat [graciozna djevojka] 2. koji odražava dražesnost, skladnost i umiljatost [graciozno ponašanje]

im. ž. 〈G gracióznosti, I gracióznošću/gracióznosti〉 osobina onoga koji je graciozan ili svojstvo onoga što je graciozno

im. m. 〈G grȃda, L grádu; mn. N grȁdovi, G grȁdōvā〉 1. zem. gusto izgrađeno veće naselje u kojemu većina zaposlenoga stanovništva radi u nepoljoprivrednim djelatnostima te pruža usluge i stanovništvu širega prostora [glavni ~] 2. pov. utvrda koja je služila za stanovanje i obranu u srednjemu vijeku [tvrdi ~]; sin. tvrđava, ( zamak) 3. naselje posebne namjene [studentski ~]

im. m. 〈G grȁda, L gràdu〉 v. tuča

im. m. 〈G grȃda, L grádu; mn. N grȃdi, G grádī〉 1. mat. mjerna jedinica za kut (°); sin. stupanj 2. kem. mjerna jedinica za jakost alkohola ♦ lud sto gradi potpuno lud

im. ž. 〈G gradácijē〉 knjiž. stilska figura koja se temelji na značenjskome pojačavanju ili slabljenju početne predodžbe ili sadržaja; sin. stupnjevanje

im. m. 〈G gradíća; mn. N gradíći, G gradíćā〉 um. mali grad [pogranični ~]

im. s. 〈G gràdilīšta; mn. N gràdilīšta, G gràdilīštā〉 zemljište na kojemu se što gradi ili koje je predviđeno za gradnju

im. ž. 〈G gràdinē; mn. N gràdine, G grȁdīnā〉 ostatak grada, utvrde ili tvrđave

im. m. 〈G gràditelja; mn. N gràditelji, G gràditēljā〉 1. osoba koja što gradi ili stvara [~ ceste] 2. pren. osoba koja doprinosi napretku čega [~ boljega života]

im. ž. 〈G graditèljicē; mn. N graditèljice, G graditèljīcā〉 1. žena koja što gradi ili stvara [~ ceste] 2. pren. žena koja doprinosi napretku čega [~ boljega života]

prid. 〈G graditèljičina; ž. graditèljičina, s. graditèljičino〉 koji pripada graditeljici

im. s. 〈G graditèljstva〉 djelatnost graditelja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. grȃdīm, 3. l. mn. grȃdē, imp. grádi, aor. grádih, imperf. grȃđāh, prid. r. grádio, prid. t. grȃđen〉 1. stvarati građevinu kopanjem temelja, zidanjem i stavljanjem pod krov [~ kuću]; sin. dizati, izgrađivati, podizati; ant. rušiti 2. sastavljati što od dijelova [~ gnijezdo; ~ brod] 3. pren. postupno što razvijati ili unapređivati [~ nove odnose u društvu; ~ bolju budućnost; ~ karijeru]; sin. izgrađivati pren., stvarati

prid. 〈G grȁdīvnōg(a); ž. grȁdīvnā, s. grȁdīvnō〉 koji se odnosi na gradivo, ono od čega je što napravljeno [~ pridjev]

im. s. 〈G grȁdīva; mn. N grȁdīva, G grȁdīvā〉 1. ono od čega je što napravljeno; sin. građa, ( materijal) 2. sadržaj nastavnoga predmeta koji se uči u školi ili na fakultetu [školsko ~; obraditi novo ~]

im. ž. 〈G grádnjē〉 djelatnost u kojoj se što gradi, proces u kojemu se što gradi [~ autoceste]; sin. (građenje)

im. ž. 〈G gradonáčēlnicē; mn. N gradonáčēlnice, G gradonáčēlnīcā〉 žena na čelu gradske uprave, žena koja upravlja gradom

prid. 〈G gradonáčēlničina; ž. gradonáčēlničina, s. gradonáčēlničino〉 koji pripada gradonačelnici

im. m. 〈G gradonáčēlnīka, V gradonáčēlnīče; mn. N gradonáčēlnīci, G gradonáčēlnīkā〉 osoba na čelu gradske uprave, osoba koja upravlja gradom

prid. 〈G gràdskōg(a); ž. gràdskā, s. gràdskō〉 koji se odnosi na grad [~ perivoj]

im. ž. 〈G grȃđē; mn. N grȃđe, G grȃđā〉 1. dokumenti, podatci, rukopisi itd. koji služe za stvaranje pisanih djela [povijesna ~; arhivska ~]; sin. (materijal) 2. ono od čega je što napravljeno; sin. gradivo, ( materijal) 3. ukupnost dijelova koje cjeline, način na koji su različiti dijelovi cjeline povezani [~ atoma; ~ tijela]; sin. struktura

im. m. 〈G grȁđanina; mn. N grȁđani, G grȁđānā〉 1. osoba koja živi u gradu, stanovnik grada 2. osoba koja stanuje u kojemu mjestu, kraju, državi ili na kojemu kontinentu; sin. stanovnik ◇ akademski ~ osoba koja ima visokoškolsku naobrazbu

im. ž. 〈G grȁđānkē, DL grȁđānki; mn. N grȁđānke, G grȁđānkā/grȁđānkī〉 1. žena koja živi u gradu, stanovnica grada 2. žena koja stanuje u kojemu mjestu, kraju, državi ili na kojemu kontinentu; sin. stanovnica

prid. 〈G grȁđanskōg(a); ž. grȁđanskā, s. grȁđanskō〉 koji se odnosi na građane [građansko pravo]

im. s. 〈G građànstva〉 1. pov. građanski stalež 2. svi građani kojega grada 3. svi stanovnici određenoga mjesta, kraja, države ili kontinenta; sin. stanovništvo

im. s. 〈G gráđēnja〉 v. gradnja

im. ž. 〈G gràđevinē; mn. N gràđevine, G gràđevīnā〉 grad. 1. objekt s temeljima, zidovima i krovom 2. ono što je izgrađeno i napravljeno

im. m. 〈G građevinára, V grȁđevināru/grȁđevināre; mn. N građevinári, G građevinárā〉 osoba koja je završila građevinarski fakultet i kojoj je bavljenje gradnjom struka

prid. 〈G građevináreva; ž. građevináreva, s. građevinárevo〉 koji pripada građevinaru; sin. građevinarov

im. ž. 〈G građevìnārkē, DL građevìnārki; mn. N građevìnārke, G građevìnārkā/građevìnārkī〉 žena koja je završila građevinarski fakultet i kojoj je bavljenje gradnjom struka

prid. 〈G građevinárova; ž. građevinárova, s. građevinárovo〉 usp. građevinarev

prid. 〈G građevìnārskōg(a); ž. građevìnārskā, s. građevìnārskō〉 koji se odnosi na građevinare i građevinarstvo [~ fakultet]

im. s. 〈G građevinárstva〉 struka koja se bavi gradnjom, znanost o gradnji

prid. 〈G grȁđevīnskōg(a); ž. grȁđevīnskā, s. grȁđevīnskō〉 v. građevni

prid. 〈G grȁđēvnōg(a); ž. grȁđēvnā, s. grȁđēvnō〉 koji se odnosi na gradnju, koji se bavi gradnjom [~ poduzetnik]; sin. (građevinski)

im. m. 〈G gràfa; mn. N gràfovi, G grȁfōvā〉 skup točaka i dužina koje ih spajaju ◇ ~ funkcije f mat. skup svih točaka u koordinatnoj ravnini oblika (x, f, x)

im. m. 〈G graféma; mn. N grafémi, G grafémā〉 jez. grafički znak kojim se bilježe razlikovni glasovi kojega jezika

im. m. 〈G gràfičāra, V grȁfičāru/grȁfičāre; mn. N gràfičāri, G gràfičārā〉 1. tiskarski radnik 2. slikar koji izrađuje grafike

prid. 〈G gràfičāreva; ž. gràfičāreva, s. gràfičārevo〉 koji pripada grafičaru; sin. grafičarov

im. ž. 〈G gràfičārkē, DL gràfičārki; mn. N gràfičārke, G gràfičārkā/gràfičārkī〉 1. tiskarska radnica 2. slikarica koja izrađuje grafike